Cure zagrebackih skola
Dating > Cure zagrebackih skola
Click here: ※ Cure zagrebackih skola ※ ♥ Cure zagrebackih skola
Ako izadjem sa frendicom na kavu onda je to musko-zenski prijateljski odnos. Bez preuvelicavanja i generaliziranja. Po pricanjima starijih, tu se okupljaju coprnice cijelog kraja. Nikada ne recite ne! Ja bih ove danas sve skupa strpal tam prek puta u neki prazni kavez pa nek tam dure sami sebe. To iskljucivo ima veze sa seksualnim nagonom. Are you looking for Mr. Cure to ponekad rade. Da bi si skratio put po vijugavim, uskim i opasnim cestama u Austriji onda je Austrija imala autobahn samo između Salzburga i Beča, znači samo par kilometara više nego Jugoslavija odlučio sam se za takozvanu Tauernschleuse. Najgora kletva je da ti mama peva na PALMI u 02 h!!!
Tema : Sjecanja Tema : Sjecanja Poslao : Tamba Datum : 07. Proslo je podosta vremena, mnoge teme su protutnjale, nove dolaze, pade mi na um da se malo pozabavimo tj. Dakle, ukratko, pozeljno bi bilo da se zadrzimo na godistima od 1957 pa do 1970 god. Smatram da bi ovaj raspon bio dovoljan za svakog, da vidimo kako ga pamcenje sluzi tj. U obzir dolaze ove ulice: komplet raskrsnica kod Ferhadije dzamije, sto znaci: Ferhat-pasina pocev od ''Zabine slasticarne'' - lijeva i desna strana pa nazad do raskrsnice zatim Titova ulica, od ''Express'' restorana pa nazad do brice Smaje, kao i druga strana, i ulica prema Arnaudiji dzamiji. Za ovaj put toliko, malo zabave nije na odmet, a smatram da ce biti zabavno za mnoge ljubitelje starine. Tamba, gospodin Tola je naveo sve i jednu radnju, kafanu i objekat u tom okrugu! Prakticno je zatvorio temu, hahaha Zato sam ga ja spremio kod sebe i samo cu da uporedjujem koliko raje poznaje sve detalje tog dijela grada! Pozdrav, Seha Komentar Br. Evo proèitah ovu zaista zanimljivu temu pa æu nabrzinu pokušati da se prisjetim rasporeda duèana oko Ferhadije. Iako sam tu roðena i živim evo pola stoljeæa-Zagrebaèka ulica sem godina rata a i sama imam poslovni prostor u Ferhatpašinoj ulici sumnjam da æu uspjeti u pokušaju pa MOLIM Tolu da nam osvježi sjeæanje. Ferhatpašina ulica:optika-Èengiæ;zlatara-Fanda lokal Avdagiæ ;stolar-Behadil;obuèar-Naser nekada Parero ;do 69. Osloboðenje,poslije prazan prostor,lani pokrili-Halimiæ;èevabðinica-Isko;krojæ-Biska; limar a preko puta Alijina kafana ;na kraju ulice Bojiæa mesnica. Titova ulica do sahat kule optika-Èengiæ;prodavnica-Ugled; ašèinica;advokat;prodavnica prehrane;prodavnica obuæe i kože KTK Visoko;opanèar-Munir Dervoviæ;prodavnica obuæe Derventa. Druga strana Titove ulice:na èošku Duhan;mesnica-Hamdija;zlatar-Severin;advokat-Opaèiæ;limar-Veliæ;prodavnica tekstila-poslovoða Mara;krojaæ-Bajriæ;advokat-Ðiniæ;remenar-Midho;brico-Smajo. Šoše Mažara:na èošku Duhan;precizni mehanièar-Šeherèehajiæ;duæan Huseðinoviæa;slastiæarna-Amijev otac;prehrambena prodavnica-poslovoða Stanko;prodavnica bicikla-Feroelektro preko puta kafana Kasino. Pozdrav iz najljepšeg grada Amira Komentar Br. Seha, unapred ti fala na informaciji, obzirom da sam pocetnik, zao mi je, da sam se dotakeo ove teme sjecanja , a da je ona vec poodavno obradena od prijatelja Tole. Pozdrav Toli, i bez ljutnje, ispricavam se mnogima,radit cu na iznalazenju druge teme. S postovanjem Tamba Komentar Br. Prvo jedan veliki pozdrav i aplauz za naseg pionira i svaka cast uvijek odmjeren u svojim kazivanjima ,pa tako i u ovoj temi ,jer ova tema ima i svoja posebna znacenja pa tako i prica koju sam eto mozda mimo protokola zelio da sa vama podijelim. Prije toga nasem gosp. Tambi moramo skrenuti paznju na potrosnju struje,svoje energije i svih mogucih barijera na putu ovog prelijepog druzenja. Lijepo bi bilo cuti ne samo o tim svim nasim radnjama i ako je vec bila tema sto rece Seha od naseg uvazenog Tolisima ,mozemo recimo to malo prosiriti i na desavanja u samim radnjama i susretima sa tim nasim tadasnjim i nazalost mnogima rahmetli legendama pa tako i ovaj puta sto cu ja ispricati o jednom predivnom covjeku u ona vremena ,a meni ostala u dragom sijecanju. I ona su vremena bila poteska i radilo se isto o poslije ratnom periodu i nekim mojim godinicama kada se islo po prah mlijeko kod Tereze ,a cija je radnja bila u blizini nase Ferhadije ili tacnije gdje su bile boje i lakovi ili jos tacnije preko puta nase legende i dizaca tegova pokojnog Kelecevica i naseg Skica. Rahmetli babo i ako u to vrijeme jedini direktor sa zakrpanim cipelama kod naseg rahmetli Uzeira cija je radnja isto tako bila jako blizu Ferhadije ,uze onu kesu zute boje sto je bio secer u njoj i samo onaj kraicak otkide i napisa sa olovkom nesto i rece da nosim to Fadilu mesaru iza Ferhadije. Iduci kraj kuca Haznadara ,Vlajke, i harema sa baslecima ,Himze i Mufke ,Sikirica,Perkmana ,Beske i Buma , BSK-a ,Saraca,Hrvoja i Zorana ,kraj Sabire i sestara ,pokojnog Lojze i Klinje ,pa kraj stare kuce Sipsa i Gusica odmah desno rahmetli Ake i Cobera prema Ferhadiji kraj Doma penzionera i gostione Sarajeva ,pre puta obucara Slipic Uzeira i slasticarne na samom cosku oca naseg Butka i onda prelaz.... Dobro on to na vrijeme primjeti ,pa se samo okrene polu lijevo ili polu desno i ppppppuuuuuuu ode negdje dole. Amira tu se nalazila i limarska radnja Martinovic Ferke oca mog havera Erola. Mislim da je bila na cosku. Ulaz iz dvorisa fakulteta: tapetar Suljic Raskan i prodavica tekstila. I mogu davam kazem da jos niko nije odgovarao za njegovu preranu smrt al ovoje dokaz u kakvoj ja drzavi zivim. Puno pozdrava svim prijateljima sirom svjeta i neka vas bog cuva vas prijatelj Goran Cutkovic. Ne vracajte se ni u ludilu, pozdrav kikinom, ismetu, celi, boranu, draganu, sovi, panci, bozi, gicku, muhi mujici beki i svi ostalim koji me poznaju. Komisiona i prvih livajs u najuzoj kuci preko puta Ferhadije i uvjek mi se dojmio lik Parera i cigare njegove. Ivca balic Komentar Br. Kako je lijep bio taj komision. Kao kroz maglu se sjecam neki zeljezni garti u kusove. Pa bio onaj mali covjek sto je prodavao satove. Mislim da je bio iz Sehera. Dobro se Ivice sjeti Parepa. Bas je bio ljudina kao i njegova gospodja. POZDRAV I VALJDA CEMO SASTAVITI SLJEDECE LJETO JEDNU PARTIJU REMIJA JA TI FAJKI I PRVI KOJI DODJE KAO NEKADA. Hafize, trebalo ti je vremena da mi se javis, u svakom slucaju dobro je. Ne budi proslost,kad bi se uhvatili te teme gdje bi nam kraj bio. Nije samo TV u pitanju kao i kolaci,sta je sa fatanjem divljih golubova kom. Ovo je Hafize mala dopuna na ona nasa minula vremena. Fala sto se javio,uz napomenu, dugujes mi odgovor za sliku-STUDENAC Pozdrav T A M B A Komentar Br. Uporna si, kad je Laus u pitanju, pitam se, sta bi tek bilo,da sam te ozenio. Ja mislim da se Tamba nikad ne bi otrgo iz zagrljaja Lausa. Raspolazes i sa istorijom kako su nazivi nastali,te koja godina-opasna si. Da si zivjela na Lausu, ti bi danas raspolagala sa lijepim i bogatim informacijama. Nego sestro da mi pohranimo ovu temu i da se uhvatimo posla. Spomenu ti sestro ono kadaif bez escajga-a moglo se da se htjelo,zar ne? Tambu Datum : 16. Nema prolaza izgleda za naseg rahmetli PARERA Tamba ps se ja izvinjavam ,ocito nekom nije stalo da to pusti ,a steta.... Za tambu , zdravo moj jarane poslao sam ti poruku na tvoj email pa cemo se valjda tako cuti. Pitanje teme nije losa ali kako seha rece vec je bila. Ja sam napustio stalni boravak jos 67 tako da uvijek imam sliku ispred sebe sve sto se nalazilo u krugu Ferhadije. Sve te zanatlije su bili dobri prijatelji mog rah. Normalno da sam poslije dolazio sve do rata svaka 2-3 mjeseca pa onda duga pauza. Sretno i zdravo SVIMA. Vozdra Atife,evo me po malo razocaran u iscekivanju tvog teksta o mom bratu Pareru rahmetl ,a ono nista. Ne znam sta je razlog,volio bih,da znam,gdje je to zapelo. U svakom slucaju,ja ti se puno zahvaljujem. Tola moj,ja sam bez teksta,tako si me slatko nasmijao, poz. T A M B A Komentar Br. Habija moj,tvojom prozivkom,moram priznati,da sam ugodno pocascen. Proslo je sepet godina,a da se nismo ni vidjeli a ni culi. No,u svakom slucaju,pred nama je da ostanemo u kontaktu i da se cujemo. Uvazeni G-ne Jasmin,vezano za debelu damiju-Simedija,nisam znao, a sad zahvaljujuci Vama znam i hvala na dopuni mog malog ne znanja i da bude ironija,moram reci,ja kao dijete se igrao u haremu preskakao baslake brao voce,i jednog zimskog dana sa krova objekta uz damiju pade snjeg prikova me uz tarabu do prsa. Ja onako malen nemocan,derem se od straha iz petni zila,a sa druge strane taraba Ale Haznadar pada od smjeha i meni corluci. U toj mojoj agoniji placa,ne mogu da se sjetim ko je od starijih priskocio sa lopatom u ruci,i pomogao mi da se otrgnem iz zagrljaja lavine. Ironija,tu sam rastao ,igrao se,isao u skolu Filip M. Simedija Hvala jos jednom,uz lijep pozdrav TAMBA Komentar Br. Tola haveru znas da ja uvjek negdje zabrljam tako i ovdje poslje 70desetih pozdravi mi havera Erola vozaca na relaciji Sa -BL. SRETAN SAM STO SI IPAK MAKAR PROCITAO OVAJ TEKST PA JAVI SE LAKSE JE NA EMAIL HABIJA Komentar Br. ZA HABIJU BECIRBASICA NAJBOLJEG PLESACA 60TIH GODINA U BENDJALAJ SITIJU. JOJ KAKO JE PLESAO. SJECAM SE IGRANKI U CAJEVCU,DOMU KULTURE,UCITELJSKE,MUZICKE ITD. KAD JE BILO DA DJEVOJKE BIRAJU A TO JE BIO SVAKI 7 PLES SVE TREBE TRAZE HABIJU A MI PONEKAD U BIFEU NA RAKIJICI A ONE NEDAJU HABIJI DA CUGNE HA HA. POZDRAV OD HAFIZA IZ IRSKE Komentar Br. BILA PREKO PUTA SKOLE SAD ISLAMSKA ZAJEDNICA. SIROKA JEDAN I PO METAR. U NJOJ BIO JORGANDIJA A DO NJEGA SAJDJIA. TOLA POZDRAVI EROLA OD HAFIZA IZ IRSKE. JOS JEDNOM SVIMA POZDRAV IZ LIJEPE IRSKE OD HAFIZA Komentar Br. Za Hafiza, kazu da je broj jedan plesac bio zuco Plajvetic vulkanizer, ja to neznam ali starija raja od mene prica, a ja pozdravljam Habiju, Habija me naucio saha igrati u 7 godini, lezao u bolnici htjeo bjezat kuci, on me zustavi ajde mali ta te naucim jednu igru i po tome ga pamtim, Komentar Br. BALIC Datum : 20. DRAGI MOJ IVICE NESJECAM JA BAS TOGA POJASNI MAKAR KAD JE TO BILO I U KOJOJ POZICIJI SAM BIO JA DALI SAM VEC RADIO ILI U PROLAZU. PO IMENU MI SE CINI DA SE ZNAMO ALI DAVNO SAM JA NAPUSTIO BENDJULA CITI JEST DA SAM CESTO DOLAZIO I PAMCENJE MI JOS UVIJEK TU AKO MALO POBLIZE RAZLOZIS STVARI JA CU SE SJETITI. POZDRAV HABIJA Komentar Br. Pošto sam se i ja kasnuje ukljuèio u ovo povremeno piskaranje neznam šta je uvaženi saradnik Kajaka gospodin Tola napisao na tu temu evo ako dozvolite idi mog sjeèanja. Na æošku Muksimoviæa slastiæarna u njoj radila rahmetli Hatka a povremeno i rahmetli Šemo do njih mesnica Begleroviæ zatim Sahaðijska radnja vlasnik Guniæ Galib do nje Frizerska radnj brico Šeraniæ imena se ne sjeæam,poslije prodavnica prehrane poslovoða Štefko,zatim Žitoproduktova prodavnica kruha. Okako je tada kruh mirišao. Zatim Precizni mehanièar Krupiæ Besim do njega Jorganðijska radnja ,pa komision u nastavku neka prodavnica tekstils sjeèam se drvenim stepenicama se moglo i na sprat. U nastavku slastièarna Jakupoviæ Muniša njgova rahmetli žena nam kašikom trpala sladoled za banku. U toj agenciji koliko se ja sjeèam Trnovac Hamdija Trna je poèeo svoju karijeru u turizmu. Uvažavam sve primjedbe ,ispravke i dopune. Pozdrav uredniku i svim dobronamjernim Banjaluæanima Jasmin Komentar Br. U PRAVU SI ZA ZUCU. IMA JOS TE RAJE,ALI VIDIO KOMENTAR HABIJE PA SE NJEGA SJETIO. DA SI BAR NASTAVIO SA SAHOM MOZDA BI BILO NESTO OD TEBE HA HA. POZDRAVI MI MACKA I OSTALU RAJU KOJA PITA ZA MENE A NADAM SE DA IH IMA. Toga dana u prolazu kraj opet nase Ferhadije i na samom cosku vidim izbacen zmigavac nekog bijesnog auta njemackih tablica i naseg nama vec poznatog milicionera pokojnog Boska Buha kako onako nesto mlatara rukama i trudi se da objasni nesto vozacu njemackih registracija ,a isto tako vidi se da mu to ne uspijeva ,jer uporni vozac jedno -a Bosko drugo. Slucajno zastanem i onako malo i raja kuzi jer nisu naucili vidjeti naseg Boleta sa bijelim kaisevima po malo spustenim ispod njegovod stomaka ,ali... Ode Njemac glavom bez obzira jer se Bosko dobro zacrvenio od ljutine ,a i dobacivanja raje u sali i smijehu jer nisu naucili ni vidjeti naseg Boleta sa onim bjelim kajsevima ,jer nas Bole je uvijek bio pozornik i to naj cesce sa isto nasim Cusljom sto me jednom kaznio kad sam pisao iza drveta. Sa druge strane ulice se nasao i nas Parero koji je toj pomalo komicnoj sceni jos vise doprinijeo sa svojim opaskama. Eto sta mene moj rahmetli Parero nauci i danas dan kada sjednem i kad hocu da se nasalim eto ja malo ZACUSPEKUJEM trazeci DINSET sa CUSPEKOM...... Sjecanja na njih dvojicu i jos mnoge druge kao sto su bili rahmetli Ajdin ,pa Boro Djin i jos mnogi bice spomenuti ako dozvoli redakcija naseg programa u ovoj temi Komentar Br. Onih 60-tih i nesto vise,tacno na Bulevaru,nalazila se osnovna skola Braca Pavlic,preko puta skole u podnozju rijekaCrkvena,a uzvodno naselje Ciganluk. BLucani se dobro sjecaju Ciganluka,i bunkera na raskrsnici kod bolnice. Kako sam se kretao tim stazama,samo da napomenem,da su u tunelu ispod Bulevara pa sve do mosta kod Tehnometala,krstarili golemi stakori,i bilo je za mnoge prpa paradirati u mracnom tunelu od golemih stakora. Moja namjera je da napisem,sta mi je ostalo u sjecanju iz tog vremena. Naime,svjedoci smo da su se tu na raskrsnici Bulevara sa Sadom Galesicem,Zebinom rahmetli braca Dane i Zlatko i dr. Oni su od debele spage ispleli vise mreza,i tako ih povezali po krosnjama grana na vise mjesta,i izlezavali se danima,i odozgo prozivaliprolaznike. Ja sam svjedok tog vremena,znao sam ih vidjeti u krosnjama kad god sam prolazio,i jednog dana,vidim na ulici Zebina, i njegove obe ruke u gipsu. Pitam ga,Zebi,sta to bi,a on mi rece:Moj Tamba,puce mreza i ja ko dinja gruhnu dole,i polomi obe ruke. Kasnije sam zapazio,da su svi odustali od te zabave,valjda im Zebinov slucaj bi pouka,da se vise ne upustaju u tu avanturu. I na kraju,nadam se ,da ce neko od ovih ucesnika imati priliku da ovo procita,gdje bih mu bio zahvalan na njegov komentar. Spostovanjem TAMBA Komentar Br. Obicno i svaki dan kako je on znao reci da ima GRAH -bega ,pa MAKARONA,BUNGURA ,a onda ko fol kombinacija MAKARONI SA GRAHOM i kaze da nemoras zvakati nego samo uhom mrdnuti ode niz grlo.... Znao je tu navratiti ponekad i Lazar sto je kruzio nasim ulicama sa sjekirom ,brate dobricina i cijepao drva po nasim ulicama zajedno sa Ramom i Bajrom. Izvinjavam se svakom citaocu propustio sam da upisem,da su na raskrsnici Bulevara bila velika stabla divljih kestena. Nadam se,da ce te uvaziti moje izvinjenje. S postovanjem TAMBA Komentar Br. Obzirom da se radi o mom nerodenom burazu-PARERO,autor se sjetio Parerovih dogodovstina iz onih vremena. Postujem i podrzavam jer Parero kakvog smo ga poznavali i druzili se sa njim,on i zasluzuje da se o njemu pise. Ja cu kasnije pisati o Pareru jer samo druzenje sa njim,svjedoci smo njegovih provala,i svi koi su ga poznavali, predlazem,da se ukljuce,i da doprinesu bar mali doprinos o Pareru. Sve ucesnike unapred pozdravljam, TAMBA P. Pozdravljam autora,i fala mu kad se sjetio mog Parera ovo napisano,zasluzuje,da se nade na stranicama interneta. Kolonijal koji se nalazio kad se krene kraj onog sajdjije i prije Komisiona ,negdje izmedju bio je i nas Boro zvani kako se sjecam Dzin. EEEEE kako je ipak bilo slatko. Zato neka im je rahmet i lahka Banjalucka zemlja. Nikad necu zaboraviti taj dragi lik sa plajvazom iza uha koji se vrtio oko onog stola duzine 5 x 2. Trebalo je to pretrcati sa kraja na kraj i svoje musterije posluziti ,medju kojima sam se nalazio i ja. Tambu ja se sjecam na Hanistu bili su ljudi koji su fasungu iz Stefkove i Stankove radnje vozili narodu. Sjecam se visokog koscatog mrsavog i sa debelim staklima naocarima covjeka po imenu Sic tako ga je narod zvao pravo ime mu ne znam. Sa njim je bila uvijek i njegova debela i malo nagluha zena. Imali su sina malog koji je uvijek sjedio na kolicima i stalno je jeo nesto. Poslije je bila uzrecica jede ko Sic. Jedno vrijeme je i Direktor prevozio sa svojim kolicima ,ali mu stvarno ne znam ime. Bio je i treci covjek pomalen sa kolicima. Sjecanja mi pomalo blijede. Izmedju Ferhadije i Arnaudije blizu medicinske skole radio je piljar Salko sa svojom Zenom u istom redu bio je obucar imao je radnju i tu je stanovao a najljepsa su mi sjecanja na pekaru DJordjinu preko puta Arnaudije. Rahmetli Mesud Paric Parero je bio legenda a iznad svega dobra dusa. Takodjer imam o Arnautovic Avdi zvanom Zebi lijepa sjecanja,rahmetli i on nazalost. Preko puta Zebijeve kuce nalazili su se navedeni divlji kesteni a prekoputa na drugoj strani mosta ogroman orah. Zna i sjeca se Eko mnogo toga,lijepo i pohvalno i poucno u svakom slucaju. Nedaleko je bila i zeljezna kapija te otkupno-prodajna stanica otpadnih sirovina. Odmah pored i jedna radnja samo iz onih vremena gdje su se prodavala krzna lisica,lasica i kuna staklene oci-pulije koje bi zene,tj samo gospoje umotavale oko vrata a kopcale se zubalom oko repa. Bila je i mala otkupna stanica ovcijih i telecih koza te vune,grebenara. Limarska radnja,oluci za krov i limene peci na chumur ili drva. U tom sklopu i jedna advokatska kancelarija te fotograf,ako nisam sta pobrkao. Sjecam se i Ajnurove hanume,mada ne i imena. Podeblja,mirna zena koje je po vascijeli dan baktala oko ona 2-3 lonca na sporetu. Solo hagra,sa sniclom,makarone sa govedjim gulasom i obavezna pogaca. U ascinici svega 2-3 stola presvucena kockastom mushemom,a na svakom plasticna korpica za panju,solanik-so i biber a u shupljoj rucki cackalice, te nekoliko salveta. Jednom sedmicno,cini mi se Petkom pravili su izvrsnu puru sa domacim jogurtom koja bi bila razgrabljena odmah i ako nisi potrefio vrijeme nista od prave halisane. Bilo je ljudi koji su se mjesecno pretplacivali na obrok kod Ajnura koji je dug upisivao u teku,tintoplavkom a placalo se prvog na plati. Medjutim najbolja stavr koju su imali bar meni u sjecanju su nekoliko obaveznih tegli kiselih paprika punjenih rendanim kupusom,domaca proizvodna,e ukus te salate se ne zaboravlja,posebno kad izgladnimo na palzama Vrbasa,pretrkeljamo djepove i svratimo u ascinicu mada nas kod kuce ceka klopa,ali komsijin sahan je uvijek sladji. Onako prestravljen padoh na plocnik i ugledah kako se sve to nepovratno rushi... Nedaleko je bila i zeljezna kapija te otkupno-prodajna stanica otpadnih sirovina. Odmah pored i jedna radnja samo iz onih vremena gdje su se prodavala krzna lisica,lasica i kuna staklene oci-pulije koje bi zene,tj samo gospoje umotavale oko vrata a kopcale se zubalom oko repa,pa se izbecile a repina visi preko cohanog kaputa. Bila je i mala otkupna stanica ovcijih i telecih koza te vune,grebenara. Limarska radnja,oluci za krov i limene peci na chumur ili drva. U tom sklopu i jedna advokatska kancelarija te fotograf,ako nisam sta pobrkao. Sjecam se i Ajnurove hanume,mada ne i imena. Podeblja,mirna zena koje je po vascijeli dan baktala oko ona 2-3 lonca na sporetu,prala sudje Vimom ispod pipe i povremeno mijesala jela kutlacom.. Solo hagra,sa sniclom,makarone sa govedjim gulasom i obavezna pogaca,ide i uz makarone da popuni zeludac. U ascinici svega 2-3 stola presvucena kockastom mushemom,a na svakom plasticna korpica za panju,solanik-so i biber a u shupljoj rucki cackalice, te nekoliko salveta i obavezna limena pepeljara.. Jednom sedmicno,cini mi se Petkom pravili su izvrsnu puru sa domacim jogurtom koja bi bila razgrabljena odmah i ako nisi potrefio vrijeme nista od prave halisane. Bilo je ljudi koji su se mjesecno pretplacivali na obrok kod Ajnura koji je dug upisivao u teku,tintoplavkom a placalo se prvog na plati. Medjutim najbolja stvar koju su imali bar meni u sjecanju su nekoliko obaveznih tegli kiselih paprika punjenih rendanim kupusom,domaca proizvodnja,i teglice fafarona,e ukus te salate se ne zaboravlja,posebno kad izgladnimo na palzama Vrbasa,pretrkeljamo djepove i svratimo u ascinicu mada nas kod kuce ceka klopa,ali komsijin sahan je uvijek sladji. Onako prestravljen padoh na plocnik,prosu se ischopana panja i krompir iz cekera kad ugledah kako se sve to nepovratno rushi... Trgovac koji je eto ušao u našu legendu Boro kijeg spominješ stanovao je u Omladinskoj kraj ulaza u sklonište Peèinu kraj kuæe Šeèerbegoviæa pozdrav Komentar Br. Hrljajuci mislima o proslosti moje mladosti,dode mi slika iz zivota mog djetinjstva Ristina glavica. Ristina glavica,to je brdo odmah vise Centralnog groblja. Ta takozvana Ristina glavica, je u privatnom vlasnistvu Riste i njegove fam. Za one,koji ne znaju samo da podsjetim,jos iz davne godine,da li 1960-te ne znam tacno taj doticni Risto u ranu zoru,pucajuci iz pistolja prema svojoj tresnji,ubio momka kiji se nasao u drustvu par kolega-no sudbina je bila okrutna do te mjere,da se ugasio jedan mlad zivot zbog zelje za tresnjama,gdje smo tu fazu haranja voca skoro svi prosli. Risto je raspolagao sa velikim imanjem:livadama i sumom. U njegov posjed nije se moglo slobodno kretati,jer on to nije dozvoljavao a ako bi se desilo,da te on vidi,onda on sa svoim sinovima mislim da ih je bilo dvoica pokrenu akciju da te uhvate,i ako te uhvate,nek ti je bog u pomoci. Kao sto sam i rekao,u njegov posjed su isli samo hrabri i to kao za inat. E to je bilo upravo kod mene i jednog odvaznog tipa zvanog Joja a po nadimku Sumnjak. On je u onim vremenima naseg druzenja stanovao u ulici Dure Jaksica i to u kuci fam. Joja je roden 1942-ge dakle stariji od mene 6 god. Kad smo krstarili kroz Ristinu sumu znali smo izaci na cistinu Ristine glavice,i desilo se,da smo zapazeni od Ristinih sinova. Oni su se ustremili na nas kao vukovi, i jos zovu oca u pomoc. Joja mi je rekao,ne boj se nista,nego ti polako iza mojih leda idi prema glavici,i bjezi dole niz glavicu sto brze,a ja cu za tobom,samo da istucem ovu dvoicu. I tako je i bilo,cuo sam iza sebe njihove jauke,i da me Joja stigao povuce me za sobom gdje sam ja od nekakve cudne brzine pao na lice gdje nastade prevrtanje. U tom mom kosmaru Joja me zgrabi,i stavi me na rame,i svoim brzim trcanjem nasli smo se u dolini,tako da smo se taj put izvukli iz ove budalestine. Ovo sto pisem,ta avantura se odigravala,jos one davne 1956-1957god. U svim tim nasim pohodima,znali smo mi bjezati i od Avde tj. Zelim da napomenem,da je Joja volio uza se da vodi i Gorana Sojtarica tako da smo zajedno znali sa Jojom provoditi vrijeme po Suturliji. Za BLucane koji znaju o kome pisem,dozvolite mi da napisem i o Pircu. I Pirc je imao imanje koje je povezano sa imanjem Riste. Pirc kao covjek,bio je tezak,i nije dozvoljavao da mu se ulazi u imanje. No Joja i ja smo mu ulazili i to u po bijela dana jer je raspolagao sa tresnjom zvana ranka. Joja ga je znao svezati uz stablo tresnje,i popeti se na nju,i sa tresnje tresnjama gadati Pirca u glavu. I sa tog imanjaznali smo bjezati. Risto uz podrsku sinova i sa Pircom,imali su ogromnu zelju da uhvate Joju,ali,koliko ja znam, ta im se zelja,nikad nije ostvarila. Prosle su mnoge godine,a proci ce jos mnoge,a da se za Joju ne zna nista,ipak,ostadose tragovi jednog avanturiste koji se zvao J O J A. O Joji,znaju Pobrdani,Pecinari,raja oko BSK-a,reflektiram na svakog,ko je poznavao Joju,a raspolaze sa materijalom,slobodno neka se ukljuci u dopuni,na cemu bih mu bio zahvalan. S postovanjem TAMBA Komentar Br. Evo jedne vrlo zanimljive teme. Sjecanja me odvedose opet na one davne godine,jos kad sam bio dijete, ali ostadose slike nekih likova iz tog minulog vremena,i ne mogu da se sjetim njihovih imena. Iz te garniture o BLuckim lerama,da ih tako nazovem,njihova putanja kretanja,bila je raskrsnica Ferhadije-damije a glavna baza za ljencarenje kafana KASINO. Dakle,u iznalazenju kako se koji od njih zvao,prepustam svakom koji raspolaze sa znanjem,da ih uvrsti,a ja sa svoim pamcenjem koliko se sjecam,mogu da doprinesem,a to su:IBRO SIC,nas ALE,JOZO,DERVIS LESKA, medu njima i jedna zenska-gluhonjema ne sjecam se imena. Ukljucimo se,da rasvjetlimo i ovu materiju iz onog vremena. S postovanjem TAMBA P. Koristim priliku,da pozdravim prijatelja SALKU,pod br. S postovanjem TAMBA Komentar Br. Tamba-objavljeno pod temom Abacija-arhiva novembar 2008-tvoj doprinos Abaciji,otvori. Moj doprinos komentar 11. Gospodin Boro je najbolje novogodisnje paketice pravio za nas osnovce skole Filip Macure. Tih se paketica sjecam kao da je juce bilo a ne prije 46 godina samo zbog toga sto su ti njegovi paketici bili puni slatkisa i sa velikom narandjom, koja me uvijek asocira na Borine paketice. NJegov sin Miroslav je bio moja generacija prezime Granulic. Ostao mi je takodje u sjecanju Vehab koji je u pletenom sepetu prodavao grude kitira sa nekom crvenom bojom. Ponekad je Vehab znao i po nekoliko puta proci ulicom i uvijek moljkanje roditelja da nam kupi nove kitire to je za nas djecu velika poslastica bila kao i Salke piljara medenjak. Sjecam se Hinka iz ulice Avde Karabegovica Komentar Br. Dragi postovani prijatelju EKO,veoma sam obradovan sto otvoras rubriku sjecanja i sto startno pokazujes svoju ANGAZOVANOST VODJENJA ove rubike. Bas,KO KEC NA DESETKU, receno nasim zargonom. Iskreno ti od srca zelim USPJEH i da istrajes voditi rubriku sa neogranicenim brojem komentara,textova i nenadmasnih sjecanja. Slicnost sa tobom ,te plemenitoscu tvoje familije i nekadasnjeg bogatsva zivljenja na banjaluckom tlu,poredim sa predivnom slikom koja je godinama visila i krasila zid KAFETERIJE robne kuce STANDARD KONFEKCIJA. Baska mi puno pozdravi tvoju najmladju sestru Amiru. Imala je u sebi lijepog neobicnog i neopisivog sharma. Pardon,u toj slici na zidu kafeterije,tvoja lijepa sestra Suada docarava tradiciju bosanskog tla,obucena u bosansku gradsku nosnju,zajedno sa jos nekoliko clanova kuturno umjetnickog drustava u kojem je igrala. Slikana ispred kuce Saraca preko puta dzamije Arnaudije. Vidim da se o banjaluèkim fijakerima dosta piše. Evo i od mene malo neka se zna. Dedo Dervišiæ legenda veèine nas stanovao u Omladinskoj tranzit preko puta moje kuæe. Atif Dizdareviè Prtljeviæ stanovao preko Vrbasa u ul. Sve Banjaluæke fijakere napravio je Banjaluæanin majstor kolar Gril imena se ne sjeèam zvani Krupa imao radnju kod celulozinog mosta. Otac Gril Ivice i Josipe udate za Boru Kekeru. I od Ive jedna velika pusa za AMIRU nisam je vidio ove godine Ivo Komentar Br. Druga strana na samom cosku Zagrebacke ulice,mala krojacka radnja,zatim advokatura Dzinica,a poslije obucarska radnja mog rahmetli babe Ejuba Galesica cije sam cipele cesto puta mrzio posto njegove cipele nikada nisam mogao poderati. On je pravio na poseban nacin cipele potapajuci dzon u vodu po nekoliko dana ,i sivajuci dzon za kozu koje su imale LIFE TIME WARANTY. Takodzer iza Esmine frizerske radnje bila je nasa kuca Galesica ,a ispod kuce dvojica najboljih stolara u gradu Muharem Dzabic Banjalucki boem i Jovo Visekruna. Molio bih da znam vlasnika male slasticarne na cosku zgrade gdje je imao Sukrije slasticarnu. Volio sam otici u tu slastcarnu. Sa zebijem sam stalno ratovao ali smo bili dobri prijatelji. Sjecam se njegove familije Muharema,Hamso,rahmetli Zlatko koji je umro jako mlad a jos vise Joze koji je stalno bio na njihovoj verandi. Sa druge strane kuce Fuco radio je u Centar servisu,supruge Gordane injihove cerke. Preko puta crkvene koja je tada bila otvorena stanovao je Muse i Rajfa,a iza njih grncar iLjutic Baja i Enes. Iza zebijeve kuce bila je kuca gdje su stanovali braca Babici i Rejhana. Iza njih Krnjici a ja mialim i Trnovci. Glina sa Dzokom zvanim King i prvim tegovima uadjenjih od zeljezna cijevi konzerve i betona. Izvinite mozda sam bio dosadan sa svojim sjecanjima ali imalo bi se o tome pricati danima. U to doba najljepsem gradu na svijetu zvanom BANJA LUKA. Halo Ibro,sta reci,dirljivo i pohvalno,malo sam zbunjen povodom tvoih jako lijepih rijeci. Za takvu pohvalu,i podrsku u daljnjem zalaganju,mala je rijec FALA TI IBRO. Kao pocetnik medu vama veteranima,osjecam se zadovoljnim,i nadam se,da cu istrajati u postivanju laganih tema,u kojoj ce se mnogi naci. Poenta mog prilaza ka pisanju,i jeste iznalazenje tema,u koima se mogu mnogi naci. Pozdrav za moju sestru Amiru od Ibre i Ive bit ce proslijeden I za Ibru mala ispravka,u folkloru V. Maslesa je igrala sestra Sabina a ne Suada. Dragi Tamba,ti kao da ne citas svoj imail.? Ivice,Amiru sam ja zuzela ovo ljeto. Tvoja prelijepa,divna sestra Suada zivi na jednoj prelijepoj razglednici banjaluke,koju imam. Amira u prici o banjalucankama,kod Tobe. Vidim da se ovdje nase Haniste,jel tako Tola? Ne znam da li se sve to podrucje zvalo Haniste,ili samo taj dio preko? Meni cest iskrsne naziv frizerskog salona MIRA-gdje je gospodin Ramadan imao prelijepe slike frizura iz Pariza,i diplome na zidovima,i sjetite se svaka koja izadje,oduzme dah sa frizurom najveceg banjaluckog majstora zenskih frizura. Svasta cemo ovdje lijepo saznati,i prisjetiti se. Sve bogami zahvaljujuci familiji Muftic. Ne znam kako si ti to dozivio Tamba,ali sam ja to primijetila,tebi je jedno vece u Banjaluci prislo oko tri stotine ljudi,i svi te srdacno pozdravili,kad se to gleda sa strane,covjek kaze,vidi ti to......... Toca zaboravio si Boleta fotogra i Pijuna Ivo Balic Komentar Br. TOLA-moj drug,sa ovom temom,nadje me. Batin hauster,godine1966-1969 bio sam cl. Paralelno s tim godinama,trenirao sam rukomet u BORCU,gdje se moja karijera sa ovim pozivom,na zalost ruzno zavrsava,i to sve u jednoj saobracajnoj nesreci,gdje dolazi do frakture podkoljenice i ostalih tjelesnih povreda. Moj period u trajanju od 4 god. Tebi,koja imas jako lijepa zapazanja,i koja mi dajes podrsku u moim stazama pisanja,moze li od Tambe,mali doprinos jednog poljupca i s kromnog pozdrava. Dragi Blucani,povodom nastupajuce Nove 2009-te God. Dragi Eko,ako nista znas i sam da sam uvijek znala dobro zakuhati,medju rajom,he,he Primam pozdrave i skromne poljubce,hvala. Mogli smo i u Porec,sta kazes? U streljani jedno vrjeme bokseri trenirali tu se ja i Ekana malo podzapamo, danas dobri drugari pa ga potom najvise pamtim moj toca Ivo Komentar Br. Da Tola moj,i te kako se sjecam,jadno dijete,ko sad ga gledam,gadna smrt-valjak. Samo da te podsjetim Tola i na dvije preostale tragedije kad je tenk presao preko djeteta,ta fam. Dakle 3 tragedije kod Arnaudije damije. Dobro se sjecam Sahat kule sa prelijepim velikim zlatne boje kazaljkama na sve cetiri strane svijeta je bio sat. Sahat kula je bila preko puta Ferhadije. Iz moje ulice Avde Karabegovica iza Curica kuce se nalazila ogromna siva velika gradjevina sa resetkama na prozoru odnosno Crna kuca zatvor i kao djete sam se bojala proci pored Crne kuce. BSK je imao drustvenu prostoriju gdje su stariji osjedali ,a mi djeca smo svako vece isli gledati televizor emisiju Medo i Slavica. Bojala sam se i Petra koji je stanovao u mojoj ulici jer je obavezno ljeti kroz ulicu nosio zive zmije u ruci a zimi je hodao u japankama i bijeloj perlon kosulji. U njegovom dvoristu stanovao je Zvonko i moja Mira sa kojom sam se druzila zelila bih kontakt sa njom. Moslim da su oni bili Ukrainci. Pozdravljam Ibru Jasmina njegovu sestru SEKU kao i Topica Komentar Br. Proèitavši tvoj i Tolin komenter za nesreèe dragih ljudi kod Arnaudije ðamije moja malenkost bi se prisjetila smrti moga buraza amiðiæa rahmetli Faika Gvožðara. I sam Enes Bašiæ je bio povrijeðen. O nesreèi kad je tenk pregazio dijete mogao bi nešto napisati Tola. On bolje zna jer pregažen mu je bio komšija i vršnjak. Pozdrav svim sa kajaka Jasmin Gvožðar Komentar Br. G-ne Seha,zanima me,kome je zasmetao moj tekst pod nazivom Blucke kafane povodom doceka Nove godine,i povucen iz javnosti. Imajuci uvida,da ste jako realna i iskrena osoba,ocekujuci pravi odgovor uz drugarski pozdrav TAMBA Komentar Br. TEBI TVOJOJ FAMILIJI KAO I OSTALIM BANJLUCANIMA SIROM SVIJETA SVE NAJBOLJE U NOVOJ 2009 GOD. ZELI FAMILIJA HAFIZOVIC IZ IRSKE. PS HVALA ZA ONO HAFIZ AGA,NISAM NI SLOVO A.. OD TOGA HA HA Komentar Br. Vidim da si se i ti kao i ja kasno ukljuèila u pisanje na moènom kajaku. Znam da si u žalosti za svojim Seidom drži se sabur ti znaš šta je to. Drago mi je da si se sjetila moje Seke i mene. Seka je u Finskoj i ima dvije odrasle cure. I ja sam jedan od onih koji kad sam u BL obavezno posjetim kuæu tvojih plemenitih roditelja. Tamo malo popriæam sa tvojom sestrom Lulom koja uvijek ima novosti o starom komšiluku. Pozdrav tvojoj familiji itebi svakako. Stari komšija Jasmin sa porodicom. Ne znam,je li ovo za pisanje,ali,imajuci obzira na moju rubriku -SJECANJA-,rekoh,zasto da ne. Vehab kao licnost vec je spomenut kod izvjesnih autora,a meni je preostalo jedino,da se i ja ukljucim iz svog sjecanja na djecacke dane,mog nekakvog zivljenja. Dakle,godina1956-ta,ulica Avde Karabegovica,mala raja,svi na okupu,onako opkoljenog Vehaba,posmatrajuci ga sa velikom pletenom korpom prepuna kitira vilicine pozamasnih snjeznih gruda. Od nas niko dinara nema,ali za to pade dogovor,da ja Vehabu izbijem korpu,i da nagulim. Vehab,stari lisac,kao da je naslutio da mu se nesto sprema,obrati se meni,citiram:Sta ti mali hoces,hajde bjezi, bjezi tamo kad nemas para-zavrsen citat. Ja sam brzo udario rukama po dnu korpe,korpa ode u zrak,Vehab iznenaden,dize obe ruke,zapetlja se,i u onom grcu svoje agonije potrca za mnom,a kitir kako ga je bilo lijepo vidjeti,kao tepih na cesti,dok njegova korpa zaustavi se uz ogradu. Vehab,onako ljut ,psujuci potrca za mnom ne racunajuci, da ce mu moja raja sve pokupiti. I tako je i bilo. Kitir smo jeli na barama,a bogami bilo ga je i previse. Vehab se prevario u koracima,kad je trcao za mnom,i ne znajuci kako sam bio brz. Zbog te moje brzine,moja mala raja je bas za taj cin mene i izabrala. Jos jedna slika iz moga zivota,moga sjecanja. Dobra stara vremena N O S A C I U onim poodmaklim godinama hodajuci po gradu sa svojom druzinom,moglo se zapaziti ispred poste garnitura nosaca sa kapama na glavama,i koje kakvim brojevima na kapama. Culo se ono neprekidno,nosac br. To nadvikivanje trajalo je citav dan,pa i do kasno u noc,jer su takva vremena bila,drugim rijecima,borba za goli zivot. U tim redovima bio je,niko drugi nego poznat za nas sve BLucane DIREKTOR sa svoim kolicima. Mislim da je njegov br. I kako sam se nasao negdje ne tako blizu njega,pa kako se on poceo derat sa onim,nosac br. Bogami nade ga,i zazdi ga pravo prema meni. Nisam uspio da se sklonim iza stabla kestena,kad me kamencina puce u lijevi lakat,bol do mozga. Kad sam vidio da se direktor zaholco trazeci jos koji kamen,ja sam nagulio sto sam mogao brze. Dakle,i direktor je tolerisao provokaciju do neke odredene granice,a kasnije ,kamen ti ne gine. Jos jedno sjecanje iz mog vremena. DIVLJI GOLUBOVI, Vracanje u proslost,bilo je to vrijeme,kad je BLuka imala mnogo manje stanovnika,u odnosu na danasnje vrijeme,i moram reci,da je zivot iz onog vremena,bio mnogo interesantniji nego danas. To vrijeme kazivalo je,da se u BLuci znalo kad je pazarni dan,a ako se ne varam,to su 2 dana u sedmici;utorak i petak,tako da je BLucka pijaca bila puna seoskih zaprega,i seoskog zivlja. Haniste,otkupna stanica za voce,povrce pa i divljih golubova,a da ne spominjem i otkup ovcijih krzna,i telecih koza. Da bi se doslo do divljih golubova,moralo se znati napraviti osice pa ih svezati za dobru ciglu ili dobar kamen. Osice se poloze na zemlju u polukrug,dok u srediste osica pospe se kukuruza,psenice,a moze i kruha i to je sve. Ovo pisem za one koji ne znaju za ovu klopku,kako smo fatali golubove i prodavali ih,kom. Da bi se doslo do konjskog repa,moj nerodeni brat Parero je znao podgrijati 3-4 lepinje za cevape,jer u to vrijeme cevapcinicu je drzao nas did Paric Mustafa,pa kad koja lepinja ostane,on to nama dadne,da ih mi u zamjenu za malo konjskog repa,dadnemo seljaku. Parero je bio majstor za pravljenje osica,tako da smo uvijek imali novaca na tom planu. Sjecam se iz tog vremena,a rijec je o BLucaninu zvao se ZARE,ne znam mu prezime,kad se popeo na Gimnaziju stara gimnazija i otvorio lagano prozor,a div. Fatanje golubova u ono vrijeme,za mnoge je bila korisna i zabavna rabota. Tamba starac mi smo golubove fatali osicama od silka za ribu. Na komad daske napucamo eksere i privezemo oshice laso pa odozgo kukuruza natucanih kamenom. Cim pocnu shepati rikavela je pa se zaletimo i pokupimo ih. Nekada smo ih maznjavali i na onu foru gajba,kanafa i klipa. Klipom vezanom kanafom podbocimo gajbu a ispod panje. Kad se golubovi okupe ispod.... Medjutim nikad mi nije bilo jasno zasto je raja iz okolnih sela kupovala te divlje golubove iz BL??? Hajde da su pitomi prevrtaneri,pismonose,gachani,lepezaneri razumijem ali stoce im divljaneri???? Mozda za jeftine chorbe??? TI O GOLUBOVIMA A JA CU O STIGLICIMA. TAMO NEKIH 67TIH GOD. JUTRO MI TJ LEGENDE IBAC,SIME ROSER,SASA SUNKIC,IBRICA HAMESEVIC,MOJ RAHMETLI KUM DRAGI HALVADJIJA I JA MAMURNI JER JE NEDELJA A ZNA SE STA JE SUBOTOM IDEMO NA JELIC POLJE. STAVLJA SE MELA I KAFEZI SA MAMCIMA I CEKAMO DA SE NESTO ZALJEPI. I MI KOD MUJCINA ILI BEGOVICA I KONOBAR PANJETA PITA STA CEMO I ZAMISLI NIKO NE NARUCI KAFU HA HA I ONDA DISKUSIJA CIJI STIGLIC BOLJE PJEVA? EH HAVERU STARA DOBRA I NEZABORAVNA VREMENA. POZDRAV SVIM STIGLICARIMA OD HAFIZA IZ IRSKE Komentar Br. JEL VAM PANJETA VALJAO KARTE,PODJELI DOK JA DONESEM CUGU VI TO SKUZITE ivo Komentar Br. KAFANA pod STADIONOM Maj mjesec,godina 1971 radnja desavanja odvija se u velikoj sali kafane na Fudbalskom Borcevom stadionu. Kafanu je drzao LISO Sasivarevic,a u tom poslu pomagao mu je MEHO. U to vrijeme,po mojim prvim koracima prisutnosti,zapazio sam dosta ljudi,ali,sve poznate face. Svi su bili u igri karata,tako,da sam i ja trazio da se ukljucim,jer moje stanje u kojem sam se nalazio,a to je,da mi je noga bila u gipsu,i imao sam stake od pomagala,i to je iziskivalo,da svoju tegobu nekako iznesem na ledima uz kartanje remia. Za jednim od stolova primjetih,Simu Rosera,Peru Dodika,Ognjena Streleca prisao sam i upitao,mogu li ja cetvrti. Bio sam prihvacen,i tako se to odvijalo danima,uz kombinaciju da jedan fali,ali tu je drugi npr. ZAJA u to vrijeme ljepotan od covjeka,tih miran pristojan,vodio je uredno zapisnik i na kraju kod obracuna,stimalo je sve u bocu. Ogi Strelec,u igri kao pusac,jako neuredan i slampav sa cigarom,ali onaj njegov lijepi osmjeh sve je pokrivao,eh Ogi Ogi. Za Peru Dodika mogu reci sve najljepse,ozbiljan u igri i pedantan,prva liga. CIBU mogu reci kao sto sam rekao i za Peru D. Tu je i Kirba Filipovic,u ono vrijeme bio igrac br. Visok,plav,slang,ljepotan po svemu milina bilo gledat iposmatrat kad on igra,a kamoli jos sa njim igrati. Za Simu Rosera,mogu reci,da je on mnogima draga osoba,jedan virtouz ,poznat po svom stilu pjevanja,pa on gubio ili dobijao na kartama,on mora da zapjevusi,takav je Sime. Da ekipa sa kojom sam provodio vrijeme u igranju karata je za pohvalu. Medu prisutnima u sali,navest cu ova imena:Dr. Kanjos,braca Saskin,Ekrem-coro,Miralem Bubalo,Zico Kapetanovic i njegov brat,Miralem-pumpas,Sitna,Dule-zubar,Cinci,Nenci-grga,Huso,Mujcin,Boro,Askan cizmic,Vili moj buraz-Faruk,Demil Gutlic,Sasa Sunkic,braca Komarice,Enes Deda,Fizioterapeut-Ziza,Hafiz,i Savo Panda-covjek koji nikad nije primio regres u svom zivotu,zatim Prof. Hodara i Hajro-pekar,pa i Mirso Fircik-miljenik nas BLucana,i Fajki. Prava BLucka raja,atmosfera je uvijek bila pozitivna,bilo je provala,smijanja,dobacivanja a bilo je i zalopojke,narocito,kad se izgubi na kartama. Kafana na celu sa Lisom,bila je uvijek puna,jer tu smo jeli i pili,samo sto se jos nije spavalo,a za sve to se brinuo Liso i Meho. Izbor klope,bio je solidan i dosta ukusno. Liso je imao jednu prelijepu taktiku usluge prema nama,npr. Liso kad skuzi da niko nista ne trazi od njega,onda on ispece digericu,servira na tacnu,stavi kruha,escajg i obavezno casu kiselog mlijeka,itako naoruzan gruhne u salu,i vikne na glas:Ko je pendiso mliko,i tako par puta,to nas otrgne iz nekakvog razmisljanja da ne kazem iz polu sna,jer igra se po cijeli dan,i kad se uspostavi da se niko ne javi,onda se iz publike obicno javineko sa onim:Daj to ovamo,ako nije niko trazio. To mu je bila odlicna taktika,i Lisi je to uvijek prolazilo. A inace,poslije te porcije,potraznja za jelom proradi vrlo brzo i kod ostalih. Mjesto gdje smo se zabavljali,i provodili nase vrijeme,povuklo me,da i ovaj insert zivota uvrstim u rubriku SJECANJA TAMBA Komentar Br. TAMBA SVAKA CAST HAVERU ZA BORAC ISPOD STADIONA. MOLIO BI TE DA NASTAVIS PISATI JER BILO JE JOS KAFANA,RESTORANA,BIRTIJA,TRAVNJAKA,PA ISPOD NEKOG STUBA SA SVJETLOM,PODRUMA I NARAVNO NECIJI STANOVA ITD GDJE SMO STO SE KAZE KOMARALI,BARBUTALI I... HAVERU OVOG LJETA MORAMO NAPRAVITI JEDNU PARTIJU NA PRIMJER LEGENDA FAJKI,POP DUSAN TI I MOJA MALENKOST. NARAVNO SA POLOGOM HA HA. Rodendan SAVE PANDE Onih 80-tih,kafana Priliplija,igralo se karata,svi na okupu. Tog dana,dolazimkolima pred kafanu,kad Savo Panda stoji ugladen sa kravatom,sako roza boje,a iz gornjeg depa sakoa,viri crvena maramica. Kad me zrakno,prozva me,sa onim njegovim-trebam te. Ja se malo uozbilji,kontam,treba mu rapa,kad on veli,Tamba,danas mi je rodendan,pa bih te molio,da ti,Zebi i ja furnemo dole u Aleksandrovac kod moje trebe,ona konobarise,pa da ocejfimo. Zovnem Zebina,i kazem mu Savine namjere,a Zebi uvijek neozbiljan poce se smjeskati,na sto ga Panda presjece,sta je majmune,sto se smijes i... Da ne bi duljio,skoknemo Zebi i ja u prvu prodavnicu,i kupimo Pandi lijep demper,i uz nekakav komentar cestitki,mi mu ga poklonimo. Panda sav radoznao,odmota papir uze demper i poce ga razvlaciti gore dole,Zebi se smjeska,u tom Savo progovori:Majku vam j.... I vozimo se mi,dolazimo u Aleksandrovac,gleda Savo kroz sajbu da ne zalutamo,ali stalno pljucka iz usta i vrti ramenima ivratom,na sto mu ja kazem:Savo,ne moj pljuckati majket,ide tog tvog sranja malo i na moje lice... On pobudali,poce mi psovati zenu,Zebi se iza nasih leda poce kurvanjski smijati,a Savo od muke vrisnu i rece:Sta je,majku vam j.... A joj velim ja,pa Savo dragi,zar na svoj rodendan da nas podavis,a Zebi jos vise poce da se smije,u tom Savo skuzi sokak i rece,skreni majmune ovdje. I bogami ukaza se velika kuca sa pozamasnim lokalom,ali lokal bi zakljucan. Izade Savo iz kola,i rece nam da ne mrdamo,dok se on ne vrati. Ode Savo,poce Zebi opet da se smije,ja onako zbunjen,velim Zebinu:Sto meni ovo sve treba,a Zebi me doceka,ma Tamba,pustimo majmuna,da vidimo na sto ce ovo sve ispasti. Eto Save u pratnji svoje trebe,a na glavi 100 viklera i mrsava ko Oliva od Popaja,otkljuca vrata od lokala,i Savo nas pozva. Sjeli smo u cosak pored sanka,ali treba nam rece,da od jela nema nista,nigo da moramo cekati jedno 2 sata do otvaranje lokala. Dode i to vrijeme,ona nam servira oval sa mezom i picem,i tu smo Savi svi nazdravili uz opasku,zapazili smo,da mu se treba malo dotjerala,no ona se prihvatila svoih obaveza,a mi smo se zabavljali u svom stilu. Savo je krisom posmatrao mene i Zebina,kao navodno,da mi malo malo bacamo pogled na njegovu zenku,gdje on u jednom momentu uze viljusku,i zaprijeti nam sto mi nju gledamo tj. Ja zanijemio,ja mu rece,dragi Savo,pa zar ti sumnjas u nas dvoicu,pa to nije ni blizu naseg izbora od treba,ja sam Savo takve znao sresti na pijaci kako viklere prodaju i cesljeve,de bolan smiri se. I to moje receno je doprinijelo jos vecem belaju zahvaljujuci Zebinu kako se grlato poceo smijati,a Savo skoci od stola poce nas tjerati,psovati,u tom njegova doticna poce ga smirivati,i sva ta budalestina nekako se stisa. Neposredno,poslije toga,pade dogovor da se premjestimo u drugi lokal,Savo predlozi da odemo u Bajkal,i u Bajkalu se sve i zavrsilo. Za svakog citaoca,zelim da skrenem paznju,da i u ovakvim situacijama naseg druzenja,nije bilo ljutnje. Savo nam je na kraju prizno,da se zajebo sto je bas nas dvoicu odabro kao navodno da smo ga stalno zajebavali,i na ovome,Zebi i ja smo se slatko nasmijali. Bila su to prava vremena,vremena druzenja. Hvala ti za ova sjecanja. Puno pozdravi svoju sestru Amiru. Ja sam ti bila kuma rahmetli Faruku kad se zenio sa mojom prijateljicom. Sjecam se i tvoje divne majke ,ako me pamcenje jos sluzi mislim da se zvala Halima. Uvjek se rado sjetim rahmetli Zebija koji je bio bas prava raja a radili smo zajedno u Metalu. Neka im je svima veliki rahmet. Pozdrav iz hladne kraljeevine Danske za Hafiza i ostalu raju. Moja je Marija drugacija,i nije kao druge sve....... Kad je vec Tamba spoomenuo LEGENDU SAVU PANDZU i ja cu nesto napisati. Meni nesto poznat glas i izadjem da vidim. Kad tamo Savo,Kesa,rahmetli Kemo Beharic i rahmetli Bum navukli nase gastarbajtere na novu igru iz Japana. Japanci tj Savo i ostali u kafanu na zasluzen odmor tj rastal,do sljedeceg busa. I to je nas PANDJA. Cesto ga vidim u b. SAVO NEKA SI MI ZIV I ZDRAV,slijedi nastavak.. Drago mi je da si se javila i sjetila stare raje. I tebi i svim banjalucanima u hladnoj Danskoj pozdrav iz evo veceras 18. Lijepa sjecanja,zar ne Hafize. Dobro bi bilo,da se i ostali ukljuce,sa svoim sjecanjima. Pozdrav,koi su me prozvali. Vratimo se u 70-te godine vrijeme plesnih veceri u Domu kulture. U vrijeme muzike sastava PRO ET CONTRA sa Sandrom Kulier i Semarom,takodzer kasnije sa COMBO 6 sa Ekremom i pokojnim Nandi Kulier,predivnih plesnih veceri u Domu kulture. Posto nisam imao mnogo para moja raja Casa,Zoka,pokojni Tesa dogovorimo se da idemo na ples i bacamo novcic ko ce uci normalno na ulaz-samo jedna osoba a ko ce preko krova kroz podrum preko uglja uci u salu jer taj koji ulazi na ulaz ima obavezu da otvori prozor u sali i tako svake subote smo ulazili u salu i prvo je bilo ciscenje u wc-u pa ulazak u salu. Za mene je to nesto nezaboravno u zivotu. Do slijedeceg sjecanja Komentar Br. PREMIJER NEDZAD BRANKOVIC SARAJEVO---------?????????????? I ja sam sa mojom rajom isto kao i ti dolazio pardon upadao na te nezaboravne igranke. Prvo u cuvenom Cajevcu pa negdje oko 10h krenemo u D. Onda na balkon kuzimo i ucimo gledajuci kako plesu LEGENDE;IVO NAKIC,ZUCO VULKANIZER,SARAC,HABIJA BECIRBASIC, mozda sam nekog i zaboravio i njihove partnerice. To su bile prave IGRANKE. Haveru dobro si rekao jos ima levata? Moja sjecanja se vracaju na moj prvi dan osnovne skole. Moja prva osnovna skola bila je ;Zmaj Jovan Jovanovic,a sto kazem moja skola iz razloga toga sto sam u 8 godina promjenio tri zgrade a nazalost danas nema nijedne osim one u ulici izvinite ne znam sadasnji naziv ulice na hisetima. Sto me podsjeca stara Zmaj Jovina skola sadasnji muslimanski centar izvinite nisam bio u Banja Luci od moga izlaska 7. Dodzem na nastavu a razred mi je bio na spratu a pod namazan uljem tako da je bilo jako opasno hodati po sto nas kao djecu nije mnogo smetalo da trcimo niz stepenice. Najvise sam volio veliki odmor sa sendvicem koji smo dobijali za rucak i kakao u staroj limenoj solji. Dan danas se znam sjetiti toga vremena iako sam kuci imao mnogo bolju hranu nego u skoli ali taj rucak u skoli mi je nesto najljepse na svijetu. Poslije skole odlazak u komision preko puta skole,pa do duvana na cosku da kupimo neke slatkise. To je bio red starih zgrada koje su kasnije izgorjele pa je tu izgradzen EXPRES RESTORAN koji je bio za nas djecu nesto novo velicanstveno. Skupljali smo pare da udzemo u expres restoran uzmemo tacnu i odemo uzeti hranu. Znali smo ostajati dugo vremena sjedeci i uzivajuci u mirisu kuhinje i hrane iako napominjem 1000 puta sam imao bolju hranu kuci,ali za nas djecu je bio poseban osjecaj da mi sjedimo u restoranu sa starijom rajom,Gornji dio restorana je otvoren kasnije. Poslije toga odlazak na vrucu lepinju kod Ljutica preko puta Egipta u mazarovoj ulici,gdje je bila jos ascinica sa dobrom kafom i besplatnom citanju novina koje su bile na velikom stapu. Posto mi je babo bio obucar pa je radio po cijeli dan u radnji a uvecer je znao otici u kafanu SARAJEVO koja se nalazila preko puta Ljuticeve pekare na Hanistu,znao sam cesto otici po njega da ide kuci ustvari da mi kupi peretak koji je bio objesen na stapu koji je stvarno bio divnog ukusa. Ako nije bilo u kefani Sarajevo onda sam nalazio u KASINU preko puta Sarajeva. To je bilo predivno vrijeme kada smo se radovali sitnim stvarima,kada nismo bili optereceni sa politikom sa kreditima gdje smo bili samo optereceni sa sitnim djecilim salama. Izvinite mojoj malenkosti ako sam bio malo dosadan. Do slijedeceg sjecanja puno pozdrava. Izvini TAMBA stverno me sa svojom tema sjecsnja vracas na nasa predivna djetinstva koja smo imali bez televizora i kompjutera samo sjecanja kada nadzes jabuku ispod drveta punu prasine samo je obrises od hlace i pojedes i nikome nije bilo nista neka probaju to uciniti sadaanja generacija...... Jos jednom hvala ti na dobroj ideji. Bas je bila milina u DOMU KULTURE na igrankama. Pa na balkon kibicovanje. Pa proslava dana vozaca, pa nove godine. Uh kad se sjetim. Lijepe su uspomene i iz baste palas. Sjecam se jednom drustvo doslo ranije i zauzelo mjesto. Rahletli Faruk prica pricu, kad neko vice iz sveg glasa. Okrenemo se mi svi djuture ka onim zeljeznim vratima koja su vec bila zakljucana i ugledamo naseg Asima Bukica iz resetaka. Ko iz zatvora moli Fakija da urgira da ga puste u bastu. To je bio urnebes. Bas smo imali divnu mladost. Zao mi nase djece. I ja sam prosao isto sto i ti sto se tice skola. Mozda smo ista generacija? Ja sam 1947 godiste. Kad spominjes Expres rest. EH NERKO STARA DOBRA I NEZABORAVNA VREMENA. Ima toga jos Nerko,pisi, pisat cu i ja. Ej moj TOLA zar se ti mene ne sjecas. Svake godine sam sa mojom porodicom isao preko tvoje agencije na godisnji odmor. Poznam te od mladosti i tebe i tvoju bracu. Ja sam radio 16 godina u Bosna Autu na staroj autobuskoj stanici,a kasnije sam sa Brankom Serbulom otvorio Auto Hrvatsku na pocetku borika ispod vojnih zgrada preko puta Kusme,a iza picerije Amico. Sto se tice moga godista ja sam rodzen 1954 godine. Vratimo se sjecanjima ,moja generacija koja je odrasla na Hanistu ili lokaciji izmedzu Gospodske ulice i Crne kuce nije ucila plivati na vrbasu nego na crkveni. U ono doba crkvena je bila otvorena od prodavnice Radio Ton pa do Lausa. Starija raja je donosila sa druge strane balvane pa se pravili mali splavovi za spustanje od Lausa do mosta. Cesto puta smo voznju na splavu placali klepkama nekada je glava od klepke znala zvoniti po cijeli dan. Kasnije kad je otvorena kozara na Lausa prebacili smo se na Vrbas. Tog dana kada je kozara prvi puta pustila svoju otrovnu vodu imali smo sta vidjeti. Ogromni komadi riba su bezzivotno plutali povrsinom vode. Nismo imali pojma koliko je ta Crkvena bila bogata ribom. Druga faza ucenja plivanja bila je na Vrbasu. Posto je crkvena bila plitka ,ustvari niko od nas nije znao plivati. Imalo smo drugu fazu ucenja plivanja na ZELENCU. Stariju raju nije interesovalo da li znas plivati ili ne ,pocelo je sa bacanjem u vodu sa zida. Tako da sam bjezao i bojao se ali na kraju i ja sam dosao na red. Utom momentu kada se nasao u poceo sam se malo gusiti ali na moju radost uspio sam isplivati bez icije pomoci,i od tada nema vode i dubine gdje bih se bojao plivati,posto se zna po tradiciji da najbolji plivaci koji provedu svoju mladost na Vrbasu. Za sada toliko mnogo pozdrava iz Saint Louisa i ovaj grad ima mnogo predivnih brzih u dubokih rijeka, Komentar Br. Nisveta,kad vec spominjes bastu Palasa,to je bilo pravo SASTAJALISTE BANJALUCKE GOSPODE. U ono lijepo bogami i sad a narocito ljeti kad dodje kako neki kazu DIJSPORA. Znalo se gdje ko sjedi i cita novine sa drzacem uz kahvu. MILKAN,MUJCIN,KRSLAK,MISO BAJA,PERO POPOVIC,DOKTORI JAJCEVIC, MITO BANJAC,BAJIC I mnogi drugi poznati banjalucani. A pred hotelom Bosna zna se oni sa BRDA kao i danas sto sjede. Hafize vidimo se u basti hotela Bosne. Ja kontam na onu bastu pozada. Znas da su tamo ljeti bili najbolji plesnjaci a i muzika je bila super Skopljak,Nandi i ostali. Kad me posjeti na bastu ispred. Sjecam se dobro odabranih banjalucana koji su tu sjedili a posebno one ograde koja je bas bila super. Takodje se zna ko su bili smekeri kod ograde. Imas pozdrav od Semse,bas smo te spominjale kad sam sada bila za novu u BL. Sve ljepo napisano,ali neznam od koga pozdrav. Ipak hvala i pozdrav i od mene za SEMSU ili Semsu. MOZE ALI SAMO ISPRED, KOD DVA STUBA,JER TO JE JOS JEDINO OSTALO OD LIJEPE HOTEL BOSNE. RECI DATUM OD 4JULA DO 10 AUGUSTA 2009. Sjecanja me vracaju na 60-te godine u doba skupljanja slicica BOBIS odnosno fudbalera prve lige. Jednog ljetnog dana usao sam u Kolonijal koji se nalazio preko puta limara Besima a ispod Sahat Kule da kupim cokoladicu Bobis. Kad sam kupio cokoladicu neko iz moje raje pitao me da se zamjenimo,da ja njemu dam neotvirenu cakoladicu a on ce meni dati slicicu Beare koga nisam imao,ali imao sam neki predosjecaj da to ne uradim. Otvorio sam cokoladicu i na moje razocarenje ugledao Markovica na slicici koga sam vec imao duplikat. U tom slicica mi je ispala na pod i okrenula se na ledza i imam sta vidjeti. Na pozadini slicice bio je pecat da tu slicicu odmah posaljem na adresu BOBIS Split sto sam i uradio. Posle nekoliko dana dosla je prava fudbalska lopta. Mozete zamisliti moju radost u ono doba imati pravu fudbalsku loptu. Cijelo ljeto sam birao ko ce igrati u ekipi i skim cu ja igrati,sve dok se lopta nije poderala. Poslije toga sam dugo sjedio na klupi dok se raja nije smirovala da me vrati u ekipu. To mi je bila dobra skolu. Vratimo se na prve televizore u Banjaluci. Preko puta moje kuce bio je hotel SLAVIJA,koji je u podrumu imao drusvenu salu gdje je bio televizor. Sjecam skupimo se svi i pozurimo da sjednemo na prve stolice ispod televizora koji je bio na stalku. Dugo smo gledali test sliku a kad se pojavi Avala spomenik ili televizija Beograd bili smo radosni jer smo znali da poslije toga krece program,ali na nasu veliku zalost brzo zaspimo ispred televizora tako da se probudimo poslije zavrsetka programa. Sjecam se najveca je bila guzva kada se emitirala komedija Benzinska Stanica. Kasnije kad je dosla druga serija Ogledalo gradzanina pokornog vec sam televizor u kuci. Sada u ovoj eri kompjutera HD televizora,mobilnih telefona,laptopa to izgleda smijesno,ali to kao da je bilo jucer a od toga ima AO........ Takodzer se sjecam vremena kada se u Banjaluci izvlacile koverte sa knjigama. Uvijek sam imao srece u tim malim igrama,i taj dan sam srece da sam izvukao od 1 do 5 knjige TARZAN i bio sam srecan jer sam molio mamu da mi da pare da cu izvuci TARZANA sto sam i uradio. Jos jedno sjecanje na ALIJU,uvijek je stajao na Bulevaru Revolucije sa velikim stapom na kome su bili okviri zivotinskog carstva i zamislite svi smo znali stajati na raskrscu cekajuci da nas proupsti da prodzemo. Mogu reci da je u tome imao velikog uspjeha kao da je isao u skolu za saobracajce. Sa ovim bih ja moja dosadna sjecanja i izvinite ako sam bio malo dosadan. Vratimo se na nasu Banjalucku ljepoticu zelenu rijeku VRBAS,i sjecsnja na tu divnu rijeku. Taj dio Vrbasa u to doba je imao jake bukove,a sa obe strane stjenovitu obalu koja je bila jako opasna za one koji ne poznaju obalu. Znam cesto puta me je buk znao odnijeti na stijene i povrijediti. Sjecam se jednog ljetnog dana u Banjaluci je gostovao cirkus ;ADRIA;i na ostrvu tog dana bila su dvojica artista iz cirkusa. Gledali su nase budalestine na vodi i spustanje niz bukove,i nasu zalost niko nije primijetio kada su oni usli u vodu. Nakon izvjesnog vremena primijetili smo njihov nestanak,trazili smo ih ispod vode ali nismo ih mogli naci. Nakon nekoliko dana nadzeni su mrtvi na Adi kod celuloze. Ja mislim da bi trebali vise pisati o dozivljajima na Vrbasu,o nasim DAJACIMA nasim tefericima,karnevalima jer ta rijeka to zasluzuje. Pozdrav Tambi od raje iz BETONA Komentar Br. Dobro si Nerko napisao,treba pisati o nasem lijepom Vrbasu. Sjecam se te tragedije,sjecas li se da ih je trazio, nemogu se sjetiti imena jedan gluhonjemi banjalucanin koji je mogao roniti i bit pod vodom po nekoliko minuta. Eh nas dragi Vrbas. Ja i moja mala raja;Dragi,Paja,Kiko,Ibro,Edo,Mili,Bobo,Baja,Irfo,Tomo,Joza,Zoka itd itd uzmemo zakrpane slaufe i krenemo od mlinova pa do Ade niz Vrbas,joj te uzivancije. Jedini problem bio kako se pijeske vratiti. Sjecam se da je jednom Paja rekao;Sto nema dva Vrbasa, jedan da ide dole,drugi gore da se ne vracamo pjeske,jer smo morali izvlaciti sibice ko ce nositi slaufe nazad. Eh stara nezaboravna vremena. Nerko,dobro si rekao,treba pisati o VRBASU a ima sta pisati,zato BANJALUCANI pisite. Sa velikom toplinom,uzvracam topli pozdrav svojim koligama iz BETONA,pozdrav vazi i za ostale moje kolege ,a posaban pozdrav mojoj OKARI. T A M B A Komentar Br. Danas sam bila nesretna. Danas nisam mogla upaliti auto. Danas sam bila bijesna kao ris jer sam morala posvrsavati neke poslove u gradu, a ne znam da hodam pjeske. Morala sam da koristim gradski prevoz, i, gle cuda! Otkrila sam da zivim u jako lijepom gradu, koji nisam dobro osmotrila od dana mog mladalastva, od dana kad sam kao djevojcica i djevojka lunjala gradom usput otkrivajuci sve njegove ulice i ulicice... Bila sam iznenadjena promjenama: nove zgrade, nova naselja, nova ruha starih, dobro poznatih mi gradjevina... E, o tome zelim da progovorimo. One lijepe vile, u redu jedna za drugom od Doma armije pa negdje do nekadasnje biblioteke... Kome su pripadale, ko ih je gradio, kad, kako, zasto... To je vjerujem bila banjalucka elita, ali,sta su radili, cime su se bavili gdje su se skolovali? Te kuce su citavog mog zivota bile tu, i nikad nisam osjecala potrebu da se interesujem za njih, njihovo postojanje mi je bilo prirodno kao zrak koji disem. Mozda sam nekada nesto i znala, ali SAD vise ne znam. Ko zna, neka uputi i nas mladje. Te kuce su danas renovirane, usminkane, sjaje u svoj svojoj ljepoti. Lijepa slika na ulasku u grad. PIRGO i NJEGOVI BASTARDI-ptice Boraveci u BLuci sad u januaru,2009-te god. Kako nam je vrijeme naseg boravka izmicalo tj. Zajedno smo sjeli u isti autobus,a nase druzenje prestaje tek u Frankfurtu,s tim sto ja produzavam dalje. I negdje pred Slovenackom granicom,Pirgas vadi ptice iz malog kafeza,i jednu po jednu stavlja u kutije od sijalica,a zatim ih sortira u malu tasnu sa povecim trejgerom za rame. Kafez daje meni,gdje ga ja nogom guram sebi ispod sjedala. Autobus se zaustavlja,vozac nas obavijestava da svi izademo radi pasoske kontrole. Po obavljenom rutinskom pregledu,u autobus ulaze 4-ri carinika i komplet sve sto je u autobusu oni pregledaju. Prozivka,ciji je kafez,Pirgas meni prebacuje svoju tasnu sa pticama,ja u momentu dozivljavam,kao da mi je lisice stavio na ruke. No ja sam tasnu prihvatio,Pirgas ulazi u autobus,a po povratku iz male udaljenosti mi tihim glasom govori da mu ne prilazim tj. Sudar na odredistu,ja mu predajem tasnu sa pticama-bi mu drago sto se sve lijepo zavrsilo,jer ne zaboravimo,da jePirgas stari i iskusni pticar koji veliku ljubav i paznju vec dugo godina posvecuje bas njima. Pirgas malo uzbuden poce da mi prica,e moj Tamba,pitaju oni mene,ovo vas kafez,ja kazem,da,ali ga moram po povratku vratiti vlasniku,e pa dobro,gdje vam je ptica,ja kazem,pticu sam u Bluci dao covjeku koji je pticu porucio iz Njemacke,a oni meni,a imate li plavi karton za pticu,ja im kazem,taj plavi karton sam zajedno sa pticom ostavio tj. Jedan od njih me poceo pipati po depovima u nadi da ce pticu naci,no kad se uvjerio da ptice nema,onda su me pustili. Pitam ga,je li Pirgas,je li ptica vrijedna svih ovih provokacija ili ne. Vidis Pirgo,ovo ti je samo opomena,dobro si prosao,u buduce zaboravi. Ipak mi je rekao da sam u pravu,i da nece vise sebi dozvoljavati ovakav luksuz. Pirgo,i njegovi bastardi,razmisljao sam,da li da ih uvrstim u rubriku SJECANJA,rekao sam,a zasto da ne. Tamba specijalno pitanje za tebe prije 30 i kusur godina koje kupace gace su bile najvise u modi,za mene kupace gace proizvodnje PASIC. Kuca brace Pasica bila je iza SUP-a,odnosno preko puta djecjeg vrtica. Da li se sjecas kupacih gacica od platna sa gajtanom sa strane i bijele trake po sredini,jer vjerovatno svi imamo mnogo slika iz toga vremena sa kupacim gacicama proizvodnje PASIC. AH TA DIVNA PREDIVNA STARA VREMENA KADA SMO SVI BILI ZGODNI I VITKI I BEZ IKAKVIH OBAVEZA. Halo Nerko,ovdje Tamba povodom tvog pitanja i kupacih gaca,vidim pamcenje te dobro sluzi,da ona stara vremena koja je iziskivala i trazila bas tu modu od gaca. I ja sam ih imao,samo sto je na mojim kupacim bila strelica koja je svojim spicom oznacavala... Nerko moj,nadam se da si dobar,i da si imao priliku da se cujes sa mojim kolegom Sadom,pozdravi mi ga,i obavezno ga natjeraj,da na mojoj rubrici SJECANJA procita:MREZE na GRANAMA-ima razlg. NERKO,obavezno pozdravi sve BLucane od TAMBE. Kada si prvi puta spomenuo Seada odmah sam nazvao u San Francisku. SJETIO se tebe i svih avantura koje ste proveli zajedno. Inace SEAD je u penziji a inace ima zabavu raznosenja propagadnog materijala po San Francisku i okolini sto ti mogu reci da je predivna. San Francisko i okolina je fantasticna i vrijeme ima u svakom godisnjem dobu predivno. Zabava mu je da cesto puta svrati do kockarnica,a ti to vjerovatno znas,i zna cesto puta trknuti i do Las Vegasa. Ima samo jednu manu ne voli sjedati za kompjuter,kao i nas drtugi B. Lucanin Suad Pasic-POLA,malo sale na Polin racun. STOP VANDALIZMU Povodom samog naslova,u kojem cu citaoce upoznati sa kojom namjerom i zeljom sam potaknut da dam u javnost gorcinu koju nosim u sebi,navela me prisutnost G-na Mustafe ef. BiH u selu Gluha Bukovica kod Travnika,a povodom imama Resada Omerhodzica za bludnicenja,maloljetnog djeteta. Javnost je sigurno upoznata za ovaj cin koji ima svakako svoju tezinu,i dobro je od strane G-na Mustafe ef. Cerica da je dosao da preispita stvar. U opstu analizu tog slucaja ne bih se upustao,proces je obavljen i doticni je kaznjen sa kaznom koja mu i dolikuje,izuzev samo,sto mogu da kazem,to je za svaku osudu,i da ga bude sram. I kao sto sam na pocetku pisanja,i izrazio zelju da javnost upoznam,dozvolite mi,da Vas zamolim,da realno sagledate stvar,i da sami donesete odluku. Godina,2007-ma,odlazim za BLuku,i u kracem svom predahu nalazim se na Haremu-Stupnica,da obidem mezar mog dida-Paric Mustafa-bivsi cevapcija,i mezar mog polu brata-PARERA. Ovo cinim svake godine i to mi je duznost,ali na mezaru mog dida,ja zanijemio. Jednostavno sa njegovog mezara,neko je iz temelja izvadio 6 zeljeznih stubova sa debelim lancem,kao da nisu nikad ni bili tu. Kod glave mog dida 1 drveni nisan,a kod nogu nema drugog nisana. Njegov mezar poravnat,kao da je spreman za prodaju nekom drugom. Dakle,naglasavam,6 zeljeznih stubova sa debelim lancem,a koji su svi povezani,su iscupani iz zemlje,a zemlja poravnata kao da tu mrtvac nije ni sahranjen. Ja pod sokom,onako zbunjen vidim Safeta u mom prisustvu,pozovem ga i kazem mu,sta je ovo Safete gdje su stubovi pa nisan... Uspio sam da mu kazem,da je ovo klasicni vandalizam,i da je slucaj za policiju,a sad idem pravac u Islam. Primjecujem covjek povisok,slang meni nepoznat,i ja mu sve isprica,a on ce ti meni-citiram:Znas,ja ti tvog dida Parica ne znam,ja ti nisam iz BLuke,a povodom tog slucaja ne znam sta da ti kazem. Ja zanijemio,samo sam mu rekao,pa sto ti se ja pozali,a ti ni da osudis ovaj vandalski cin,nego,ja ti nisam odavle,i ne znam,sta da ti kazem,citat-zavrsen. Odem ljut,sjednem pred PALAS i iz razgovora sa starim dobrim BLucanima,dolazim do spoznaje da ovaj slucaj nije nikakva nepoznanica bas naprotiv,kao navodno,mnogi su i prije mene imali problema te vrste,a Isl. Porazen ovom informacijom,ne mogu da se pomirim sa cinjenicom da to u nasem drustvu uopste postoji,zar je moguce da ljudski faktor sebi moze da dozvoli nesto sto je za svaku osudu,prodavati mezare od nasih najmilijih. Dakle,VANDALIZAM na sceni,i to ubjedljivo,da bi se doslo do novaca. Telefonski uspijem doci do Kasima,gdje sam ga upoznao povodom mezara mog dida,koji je godinama imao svoje obiljezje i to tako dobro i kvalitetno uradeno,da je DUBRE OD COVJEKA dalo sebi za pravo,da preko dana sve unisti. Kasim,koji me saslusao-a zna moga dida kao i svu moju fam. Ja sam boraveci u BLuci,uz konsultaciju sa majkom i sestrama,podigli smo nasem didu tj. S toga i apelujem na BLucane,da dobro budu oprezni,da ne dozive kao ja,i mnogi drugi. I na kraju,pitam se? Ko sve stoji iza ovakvih rabota,ko je taj,ili,ko su ti,ko je taj mocnik,da se moze u nasoj odsutnosti poigravati,i slatko uzimati svoj TAL. Prisutnost G-na Mustafe Cerica u selu Gluha Bukovica kraj Travnika,je opravdana,gdje smatram,da bi bilo pozeljno i pohvalno,da se njegovo prisustvo jednog dana nade i na BLuckom tlu,da se otkriju negativci i budu kaznjeni. STOP VANDALIZMU T A M B A Komentar Br. Cudnim instiktom vodzen, nadzoh se u godini u kojoj sam rodzen, nije vazno o cijem trosku, upravo ovdije na KASTELOVOM COSKU. Bila je to godina ratna i duga, prepuna snijega cetrdeset i druga,. Nestaju familije,odvode se ljudi, niti se ko stidi,niti se ko cudi. Svuda teror ,haranja i pljacke a nas narod nema ni obicne pracke. Saveznicki avioni lete, opet nama prave stete. Banjaluku bombarduju citave formacije, svuda streljnja ,hapsenja i racije, Bjezi SVABO,sve je manje trema, ni cetnika vise nema. Od crvene trake prave petokrake, nije vazno u cijoj vojsci, svi postase pravoborci. Igraj kolo kozracka lolo, o tudzem trosku na KASTELOVOM COSKU. Ma Tamba Trla sta ima prijatelju cuvas li mi Stiglica docu po njega ili ti dodji za prvi maj. Znas da ja svake godine tradicionalno pecem jagnje za prvi maj isto ko nekad u Banjaluci pozdrav svoj raji od Muje iz dolca Komentar Br. Trla pozuri i to sto prije,ima jedna osoba probi mi glavu,mislim,da ti je malo vremena preostalo. Pozdrav tebi i Bobi TAMBA Komentar Br. Veselu,veselu ,razdraganu,u punom sjaju, na sve strane vidim BANJALUCKU raju. Svi zriktani odozdo,pa torzom, sepure se ponosni,setajuci korzom. Sasvim ozbiljno,nema mjesta sali, setaju se skupa,veliki i mali. I po danu i po noci, svako voli korzom proci, dok Gospdoska ulica, odzvanja smijehom prekrasnih curica. Sa knjigama pod rukom iz GIMNAZIJE,MUZICKE,TEHNICKE ili druge skole neke, prave se vazne ozbiljnije seke. Kod njih nema mjesta brizi uvjek su u prvoj lizi bili. Pjeva se razdragano vice, pobjedi se iz sve snage klice. Do neka doba slavvi se,pjeva i kad navijacka strast poce da zijeva, krene se polako kuci, nogom za nogom,pjevajuci. Normalno sa puno troska, zna se preko KASTELOVOG COSKA. Samo tuga dusom hara, bez ikakvih komentara. Sutke se gorki cemer toci, sve govore tuzne oci, nije vazno o cijem trosku i ovakvi ni kakvi, mi smo na KASTELOVOM COSKU. Sjecam se zima,decembra,zadnjih godina osnovne skole i pocetka srednje skole. Kako doci od novaca za Novu godinu. Svake godine bio je isti sistem,odlazak u ulicu Brace Sestara Kapor ne sjecam se vise broja zgrade,ali sjecam se zadnjeg sprata i umjetnicke sobe. To je bio stan naseg slikara profesora JOVANA SPREME. Svake godine izmedju 1968 i 1972 pocetkom Decembra davao mi je da prodajem njegove umjetnicke novogodisnje cestitke,prodaja se vrsila na cesti izmedju poste i Gospodske ulice. Snijeg pada stojis na cesti prodajes cestitke do kasno u noc,ali taj trud svake godine se isplatio. Vjeruj te mi znalo se dobro zaraditi,bilo je dobro i meni i njemu. Haj,mo na jednu cugu, popricajmo o svemu uz pljugu. Merakli je za svakim stolom uzeglen i zezu, rashladzenu sljivovicu i po cejfu mezu. Tako na tenane i spontano,kahar i brige razbija nasa raja iz prve lige. SRETAN VAM OSMI MART,MOJE DRAGE BANJALUCANKE. TAMBA Datum : 10. PA STA SMO SE USUTILI DOK PTICE PJEVAJU Komentar Br. Sad ti meni reci,dok Tamba ne dodje,znas li ti gdje ove ptice pjevaju? Da to nisu samo Tambi zapjevale,ma ima on nekih svojih privilegija,ja sam cula,znas kako je visok,i nebo dirne prije mene. Ovdje se kod mene i tebe kise natrndacile,ne spadaju sa prozora,a vidi ti,nekome i cvrkuce. Pozdravi,od mene,i za Tambu i za tebe,ma za sve. Tamba,zivi smo,i sjecamo se,samo smo lijeni,il nas je malo drijemez uhvatio. Preporucujem banjalucke price,kod Tobe malo za procitati,ima tamo divnih sjecanja. KOD POBRDANA,NEMA STRAHA Davne,1964-te,i jos neke,druzeci se sa Pobrdanima iz tih vremena,zanimljivo je pomenuti tu mladost iz zimskok perioda. Mladost sa Pobrda u talu sa rajom iz ulice Muhurdarevic-a na celu sa Kjazimom Saracem,ne razmisljajuci da im se ta zabava po nekom mogla i tragicno da se zavrsi. Ta njihova zabava kako po danu,tako i po noci,odnosila se spustomn na sankama,i to direktno niz stepenice jedne pa druge,te prelaz preko ceste,do male slasticarne,koja se nalazila uz kamenu ogradu harema od damije Arnaudije. Svaki spust,posmatrao sam uz veliku napetost da iz jednog od pravaca na cesti,ne naide kamion,jer to bi moglo biti kobno za svakog ucesnika u toj suludoj trci,koja im pricinjava zadovoljstvo. I danas,kad me misao odvede upravo na ovaj teren o kojem pisem,sam sebi kazem,da su to bili momci sa velikim srcem ne razmisljajuci uopste o nekakvom strahu. Jedne prilike,u tom njihovom zanosu,pitao sam Kjazima,jer Kjazim je znao,i to jos u zaletu da na nekakvim cudnim skijama i urlikom iz usta... CUVAJ,CUVAJ DOLE, protutnja takvom brzinom niz sve stepenice i preko ceste,gdje za zivo cudo,sve se dobro zavrsavalo,kako za njega,tako i za druge,reko Kjazime,kako se bolan ne bojis da ne naide neko sa kamionom,halo,ono SPEDICIJA-BUGOJNO i nema te vise Alija. A on ce ti meni:E moj Tamba, kod Pobrdana nema straha. Zikuj kako letimo,problem je samo,da ne budes drugi ili treci,ovdje ti je borba ko ce prvi. I tako,ona zimska vremena vremena mladosti puna zivota,poleta zanosa,zabave nezaboravnih noci, prepricavanja koje kakvih dozivljaja,zajednicki odlazaka na igranke,a po povratku obavezno s pjesmom. I kad ovo pisem,osjecam da me u grlu steze,emocije proradise,i moraju proraditi,kad je sudbina zivota,iz nasih redova pomela mnoge,tako da ih nema vise medu nama. U prkos svih emocija,tjera me jos jedan insert iz tog zimskog perioda,dragi citaoce da napisem o toj divnoj plejadi Pobrdana,i njihove virtuoznosti na skijama. Za brdo,Markov sljivik,a pruza se od Centralnog Groblja,pa dole prema Stircu DURBICI. Taj teren je bio iskljucivo za hrabre. Ja se nisam bavio tim sportom,ali sam uzivao u posmatranju drugih,tj. Koliko me pamcenje sluzi,to su: Alija Sarac,Kjazim Sarac,Hazim Gvozdar i njegov brat Fajik,Mujo Filipovic,Neno Burda,Dzonlagic-laborant Tarzin brat ,Pero-brat od Rajka, Rajko,Zenon,braca Zembo,braca Jahic i dr. Sjecam se jednog ruznog pada u spustu na skijama sa vrha i to bez termena prema dolini, ali,tamo na polovici te staze,ima jedno ogromno stablo,tako ,da se pored njega prolazilo,a tu je nagib najgori,i tu se postize jaka brzina,i bas na tom spustu Kjazim Sarac dozivljava pad direktno na stomak uz povik... Kad se zaustavio,vecina nas je to njemo posmatrala. Faik Gvozdar se spustio do njega,da vidi ima li kod Kjazima kakvih budalestina,i za zivo cudo,Kjazim ustade,pogleda nas,i samo slegnu ramenima,ko biva,jebajga,po njemu dobro se zavrsilo. Dakle, mladost iz onih vremena,je pokazala i dokazala,da nema straha,jer ljubav prema zimskim vragolijama,nije imala prepreka,raja s Pobrda. Ta baza za mnoge ljubitelje karata,bila je kao meka. Nije bilo dana,da sala nije bila prepuna penzjonera,a bilo je i onih koji nisu bili penzjoneri,a bili su ipak priviligovani i postovani,jer su imali savrsen stil ophodenja prema penzjonerima,i zahvaljujuci bas takvoj ophodnji,imali su prava ucesca u igranju karata. Moram napomenuti,da su penzjoneri bili registrovani,da bi prostoriju koristili u svoje svrhe,a svi ostali,koji nemaju clansku kartu,kao sto sam i napisao,bili su prihvaceni zahvaljujuci poznanstvu,i svojim primjernim ponasanjem. Ovo navedeno se odnosilo iskljucivo u onom poodmaklom vremenu,dok u zadnje vrijeme,to je sve nestalo,gdje je mogao svak doci i igrati karata,a da ga niko nizasto ne pita. Ja sam imao tu privilegiju u onim lijepim vremenima,da me penzjoneri prihvate,jos dok je prijedsjednik bio pokojni Luka,i to zahvaljujuci mom bratu Faruku,gdje se u to vrijeme nisam odvajao od njega. I kako su vremena prolazila,promijenio sam lokaciju za igranjem karata,a skrasio sam se preko Vrbasa i to;Priliplija,Bajkal,Fontana,Kod Halime u potoku da bi na kraju zavrsijo kod Prof. Avde Ibrisagic-a na Vrbasu,gdje nam svu ovu ljepotu od naseg druzenja,godina 1992-ga prekida zauvijek. Kako su se mnoge dogodovstine desavale za ovaj niz godina druzeci se sa kafanom,izdvoio bih jedan detalj,koji je meni nekako ostao u sjecanju. Iz nekakve znatizelje,zalutam ja u Penzionere,i po ulasku,s desne strane prvi sto sjede meni draga i poznata lica: Halkan Visic,Boco-pumpas,Vajraca-brundo,i Mile-brko. Kad smo se spazili,nasta nama ono dobro poznato... Ja obradovan ovim upadicama stanem kao naivko izmedu Halkana i Boce. Karte se podijelise,vidim Halkan nema otvora-Boco for stela,otvori se prvi Vajri ono simbolicno,za njim tutanj pravi Mile-brko,a Halkan stenjavac,dok Boco nama svima dobro poznat po svojoj upornoscu-koristi kartu do maksimuma. Halkan,ima terc dvica i terc petica dok ostalo taraba,i nema sanse da se otvori,i on Bocu pari sa malim kartama. Boco navuko stelu i ceka kralja na dva kralja,i ima jednu dvicu uz kraljeve. Prode jos jedan krug od nekakvih 5-6 krugova,kad Boco povuce jos jednu dvicu. Sad Boco ima dva kralja i dvije dvice,jednu kartu mora baciti i da ceka hand. Boco bistar momak i uporan u kartama,malo se zamisli,i zazdi Vajraci kralja,Vajri povuce kartu i baca,Mile-brko vuce i baca Halkanu,a Halkan ukipio se i ne dise,kako ga karta ne ide,on osjeca da prteni kod Boce,povuce devetku ne sjeda mu ona nigdje,nego Halkan bojeci se Boce u nadi da obojica ljuljnu po stoju,vadi dvicu iz terc dvica,i kaze:MA BOCO,kad ja ne mogu otvori se barem ti. Joj kako Boco zgrabi onu dvicu,ustade i stojeci uz gromoglasan smijeh puce Halkana Visica za dvi stoje. Sva raja u sali kad su culi o cemu se radi,popadala od smijeha. Halkan je zanijemio,donja usna se objesila i malo podrhtava,dvijema rukama na stolu cuva svoje smotane karte,pogledom provjerava Bocin hand,i u jednom momentu podize prema meni svoju sijedu glavu,i onim svojim zategnutim pogledom meni prozbori: Dragi Tamba,tebe kao da je dragi alah bog poslao da stanes vise mene,a ja mu velim,pa kud cu dragi Halide,a on meni,s e t n j a. Vajri i Mile,da mi otezaju stvar,pucaju od smijeha,a Boco najvise,al mi je uspio reci;je si li skuzio Tamba,kako sam ga nadmudrijo,znam ja za njegovo parenje,ali to ga je i kostalo. Ja se pokupim bez komentara,odem do sanka,i konobarici kazem-pice za onaj sto. Halkana Visica,poznavajuci ga,trebalo mu je podosta vremena da otpuse,pa da mi se javi. Tako je to bilo i kod mnogih,a ne samo kod Halkana,ni jednom igracu,nije ugodno kad padne za dvijesta,svi mi to dobro znamo. Ovakvih simpaticnih scena,za svih ovih godina provedenih u kafanama,bilo je mnogo,kad bi se knjiga pisala o svim nasim dogodovstinama,a posebno u gro plan staviti Halkana Visica ne podcjenjujem i druge dakle Halkana-BLucku legendu,po ovom pitanju,mogu slobodno reci da bi potraznja za knjigom bila ogromna TAMBA Komentar Br. PENZJONERI Za kafanu Penzjoneri gdje se igralo karata,malo ko od BLucana da nije znao. Ta baza za mnoge ljubitelje karata,bila je kao meka. Svakim danom sala je bila prepuna od penzjonera,a bilo je i onih koji nisu bili penzjoneri stim sto su bili priviligovani i postovani,i zahvaljujuci svojim ponasanjem,dobili su zeleno svijetlo,da mogu igrati karata. Ovo sto pisem odnosi se iskljucivo na proslo vrijeme,dok u zadnje vrijeme od one discipline nema ni traga,tako da je to doslo do nekakvog rasula i karata moze svak da igra. Kako su se mnoge dogodovstine desavale u kafanama,a moram priznati,i ja sam niz godina proveo u kafanama,izdvoio bi jedan detalj iz onog vremena koji je meni ostao u sjecanju. Iz nekakve znatizelje put me odvede pravo u penzjonere,i po ulasku-s desne strane prvi sto sjede meni draga i poznata lica:Vajraca-brundo,Mile-brko,Boco-pumpas i Halkan Visic. Kad su me skuzili,nasta ono... Ja obradovan njihovim laskanjem,stanem izmedzu Halkana i Boce da ispratim bar jedno djeljenje. Podijelise se karte,zraknem,u Halkana terc dvica i terc petica,a u Boce for stela. Halkan nema sanse da se otvori,jer nema parova da ceka otvor,i bogami za zivo cudo Halkan s pjesmom povuce kartu-baca Boci-a Boco kad ona hoce ,iz supa povuce uz kralja jos jednog kralja sto znaci da se nastelijo. Vajraca se prvi otvori,za njim odma Mile-brko,a Halkan pjevusi i pari Bocu. Gledam kod Boce on uz dva kralja ima jednu dvicu,i sto god vuce on to baca. I tako prode 5-6 krugova od kralja nema nista,kad Boco povuce jos jednu dvicu,i misli se,ostati na kraljevima ili na dvicama,i Boco zavrnu Vajrinu kralja. Vajri i ne pogleda njegovu kartu nego vuce i baca Mili,dodze do Halkana,Halkan jadnik stenjavac do boga,i kurva osjeca da prteni kod Boce,malo razmislja sta da baci Boci,ko veli, da mi Boco oboica zajedno zaronimo po stoju,on nonsalantno iz terca dvica izvadi dvicu,i prozbori Boci: Ma Boco,kad ja ne mogu,otvori se barem ti,jer ti si moj drug. Ja kad mu Boco sveza hand,ali moram malo ovo naglasiti,Boco kad je vidio pravu dvicu,on je nju takvom brzinom scepo,usto sa stolice i uz gromoglasan osmjeh slozio karte,da je Halkanu donja usna onako objesena,pocela ko malo da se trese. Mnogi u sali poceli su da se smiju Halkanovom padu. U momantu,Boco se okrenu ka meni,i rece po prilicno povecanim tonom,citiram:Tamba,je si li vidio kako sam ga nadmudrio,citavo vrijeme on me pario kartom,e to mu se sad osvetilo,zavrsen citat. Rekao sam,svaka cast,kad u tom momentu,Halkan me prozva i onim svoim ostrim pogledom,meni prozbori:Dragi moj dobri Tamba,tebe kao da je alah dragi poslao,da stanes vise mene,a u tom njegovom,Vajri vrisnu od smjeha zatim Mile-brko i Boco, ja onako ko fol zbunjen,velim,pa Halkane,da uzmem stolicu i da sjednem kraj tebe,on izdrelji oci,suti,njegova dva obraza crvene se ko paprika,ja se odgegam polako do sanka,i zamolim konobaricu,da odnese njima pice ne bili se Halkan malo smirio. Proslo je dosta vremena da me Halkan nije ni pogledao,i tek nakon nekakvih par handova,tek tad me prozvo,al sa onim Tambice imas li trebu,kako ljubav i more toga. Bila su to nezaboravna vremena, vremena pravoga druzenja pa i danas kad se sretnem u BLuci sa Halkanom Visicem,izhrljamo stare uspomene svih nasih dogodovstina,a Halkanu,pa ko mu se ne bi nasmijao.
Last updated
